Ana Šokčević - mlada snaga Hrvatske etnoriznice

01 August 2018

Ana Šokčević 27-godišnja je kiparica iz Zagreba. Likovnu senzibilnost pretočila je u razne ručne radove, a nedavno je kiparski materijal nakratko zamijenila iglom i koncem. Okušavši se u tehnikama veza, otvorila su joj se nova vrata različitih tehnika i motiva nadahnutima tradicijskom kulturom. I dok se Ana sve više interesirala za tradicijsku materiju, Posudionica je uvidjela potrebu prenošenja tradicijskih tehnika izrade i ukrašavanja nošnji na mlađe generacije. Igrom slučaja, Ana je saznala za Posudionicu, pa tako i za Hrvatsku etnoriznicu te se na istu i prijavila. Nakon što su joj se slegli prvotni dojmovi poslije radionice na Braču, porazgovarali smo s Anom u nadi da vidimo kako je ona doživjela cjelokupno iskustvo

  • Kakvo je općenito bilo Vaše iskustvo na Hrvatskoj etnoriznici?

    Ana: Na Hrvatskoj etnoriznici ove godine na Braču lijepo sam se provela i uspjela odmoriti od svakodnevnih briga i zadaća. Svakodnevno sam sudjelovala na raznim radionicama, te usavršavala svoja znanja iz tih područja. Radionice su bile razne: radionice veza, apliciranje ukrasa, demonstracija tradicijske tehnike tkanja, čipkarstva, izrada tradicijskog nakita…

  • Vi ste na radionicu došli putem javnog poziva koji je jednoj osobi s iskustvom ručnog rada, a mlađoj od 30 godina, financirao sudjelovanje. Zašto ste se odlučili prijaviti na radionicu?

    Ana: Na radionicu sam se odlučila prijaviti jer me zanimaju te tehnike, kao i motivi na narodnim nošnjama Hrvatske (poglavito područja Prigorja i Istre). Smatram cijelo to područje etnološkom vrijednošću koju treba čuvati i prenositi s koljena na koljeno.

  • Koja je za Vas važnost prenošenja tradicijskih tekstilnih tehnika izrade i ukrašavanja narodnih nošnji?

    Ana: Za mene je važno da se tradicijske tehnike tkanja, šivanja i ukrašavanja prenose i da ne odumru, na tome sam bazirala neke od svojih ručnih radova (npr. ukrasi za bor- koje sam priložila u prijavi na javni poziv) koji su nastali intergeneracijskom suradnjom, u smislu da je izvorni motiv isplela moja prabaka, dok sam ga ja naknadno nadovezala na jastučiće. Nakana mi je bila da ih tako revitaliziram, ponovno učinim aktualnima te im dam novim smisao.

  • Koje su Vas se tehnike i demonstratori najviše dojmili? Smatrate li da ćete naučene vještine moći koristiti u daljnjem radu?

    Ana: Od svih tehnika, najviše mi se svidio rukom rađeni vez brojem- „napuštana pružanka“, kojeg mi je lijepo objasnila gđa. Slavica Rajković, te sam ga i odabrala za izradu završnog rada. Zaintrigirao me taj način rada, a planiram ju i dalje vesti na stare plahte (stara seljačka platna koja su se nekad koristila kao plahte) koje sam našla od prabake u Drenju, od kojih ću skrojiti jednostavnu haljinu. Kroj će biti pojednostavljen da bi ručni radovi došli do izražaja. Ostala sam u kontaktu s gđom Ivom Spajić koja mi je naknadno poslala nacrt i ovim joj se putem zahvaljujem! Ne bih mogla izdvojiti jednog demonstratora, jer su me se svi dojmili zbog nesebičnog pružanja znanja. Također se s polaznicom Anom Vujasić čujem oko daljnjih projekata i planova te naručujemo zajedno konac za zlatovez, živo zlato, te razmjenjujemo ideje i nacrte

  • Dolazite li i sljedeće godine na Hrvatsku etnoriznicu?

    Ana: Svakako. Vidimo se i dogodine!

Events video clips

Briefly PIRN

Posudionica i radionica narodnih nošnji podružnica je Kulturnog centra Travno.
Osnovana je 1948. godine kao servis za iznajmljivanje nošnji zagrebačkim amaterskim folklornim društvima. Danas Posudionica djeluje na dvije lokacije u Zagrebu, a uz iznajmljivanje i izradu nošnji, ima razvijenu kulturno-edukativnu djelatnost, izložbenu i izdavačku.

We use cookies to improve our website. Cookies used for the essential operation of this site have already been set. For more information visit our Cookie policy. I accept cookies from this site. Agree